MEIRINDO 明倫堂 - prvi institut za izučavanje Karate-a
Kada se 50-ih godina dvadesetog veka Karate 空手 počeo širiti svetom veoma malo se znalo o njegovoj istoriji. Verovalo se da su veštinu stvorili okinavljanski seljaci kao sredstvo otpora okupaciji Satsuma 薩摩 klana i/ili metod odbrane od napada pljačkaša i razbojnika. Ovu pogrešnu istoriju plasirali su većinom japanski majstori, možda smišljeno kako bi ga predstavili kao narodnu veštinu, a najverovatnije zbog nedostatka pisanih i drugih materijalnih dokaza.
U prvim decenijama popularizacije veštine, kolevka Karate-a 空手 (Okinawa 沖縄) je bila sravnjena sa zemljom, opustošena temeljnim bombardovanjem pre i tokom bitke za Okinawa-u 沖縄 . Veliki broj zvaničnih državnih i istorijskih dokumenata, spomenika, hramova i državnih institucija bivšeg Ryukyu 琉球 kraljevstva zbrisan je sa lica zemlje. Čak i sam Shuri 首里 zamak koji je vekovima služio kao dvor kraljeva Ryukyu 琉球 arhipelaga uništen je u ratnom vihoru, a sa njim i kompletna arhiva kraljevstva. Tokom američke opsade Okinawa 沖縄 gubi trećinu stanovništva. Mnogi od njih su bili priznati majstori Karate-a 空手.
Ovakav katastrofalan gubitak odrazio se na samo poimanje veštine Karate-a 空手, na to kako je nastao i šta je i kakav je bio. Ono malo podataka što se znalo dolazilo je od ranih radova okinavljanskih majstora koji su preneli veštinu na japanska matična ostrva. Ti radovi obično su sadržavali šture informacije o istoriji veštine i nisu davali previše detalja o njenim rodonačelnicima. Verovatno iz razloga što bi svaka malo dublja analiza odvela do Kine 中国, što nije odgovaralo tadašnjoj društvenoj klimi u Japanu 日本.
Tek u novije vreme, zahvaljujući pronalaženju kopija okinavljanskih dokumenata u arhivama susednih država (Kine 中国 pre svega) ili u samom Japanu 日本 (u Kagoshima-i i Tokyo-u) počinje da se baca svetlo na stvarnu istoriju Karate-a 空手. Iz ovih dokumenata vidimo da Karate 空手 u starom Ryukyu 琉球 kraljevstvu ne samo da nije bio sistem tajnog vežbanja, već je naprotiv imao institucionalizovan oblik i da je razvijan uz snažnu podršku tadašnjih okinavljanskih državnih institucija.
Za ovaj tekst naročito je značajna priča o životu Nago Uekata Chobun-a 名護 親方 寵文, možda poznatijeg po svom imenu u kineskom stilu - Tei Junsoku 程順則.
![]() |
Spomenik Tei Junsoku-u |
Kao upravnik Kumemura-e 久米村 u okviru konfučijanskog hrama Shiseibyo 至聖廟 Tei Junsoku 程順則 1718. godineosniva Meirindo 明倫堂 školu. Škole identičnog naziva i sa istom namenom postojale su u to vreme u Kini 中国, Koreji i kasnije i u Japanu 日本.
Originalni Shiseibyo 至聖廟 hram izgrađen je između 1671. i 1675 godine kao poklon kineskog cara Kangxi-a 康熙 Ryukyu 琉球 kraljevstvu. Od tada će služiti kao glavni konfučijanski hram okinavljanske države i postaće centar kineske kulture na Okinawa-i 沖縄 (mesto okupljanja najobrazovanijih ljudi tog doba).
Bila je to prva državna škola u Ryukyu 琉球 kraljevstvu. Pre njenog osnivanja pripadnici tadašnje okinavljanske aristokratije morali su ići u Kinu na školovanje. Meirindo 明倫堂 škola je služila za izučavanje kineskog jezika, konfučijanske filozofije, kineskih klasika i obučavanje budućih birokrata i diplomata Ryukyu 琉球 kraljevstva. Pre upisivanja bilo je neophodno proći rigorozan prijemni ispit, tako da su zaista samo najbolji mogli postati njeni učenici. Škola vrlo brzo od svog osnivanja izrasta u glavni edukativni centar kraljevstva. Tokom svog postojanja ona neće samo uticati na obrazovanje vladajuće klase na Okinawa-i 沖縄, već će zahvaljujući njoj kineske knjige o konfučijanskoj filozofiji biti predstavljene i u Japanu 日本.
Koji je značaj ove škole na razvoju Karate-a 空手?
![]() |
Obnovljeni hram Shiseibyo |
Sistem vaspitanja dece aristokratske klase na Okinawa-i 沖縄 u to vreme pored obrazovanja podrazumevao je i vežbanje borilačkih veština. Konfučijanski ideal savršenog čoveka (Shurei-jin 守礼人 na japanskom) označavao je obrazovanog pojedinca koji je istovremeno i nepobedivi ratnik, pa je ovaj ideal ugrađen i u nastavni program Meirindo 明倫堂 škole. Većina predavača, ako ne i svi, bili su istovremeno i majstori borilačkih veština pa su prirodno one zauzimale značajno mesto u njenim aktivnostima. Povezanost obrazovanja i borilačkih veština možda je najbolje ilustrovana sledećom poukom napisanom od strane samog osnivača škole Tei Junsoku-a 程順則, po kojoj će ostati možda najviše upamćen u istoriji Karate-a 空手:
"Nije važno koliko ste izuzetni u borilačkim veštinama ili školskim nastojanjima, ništa nije važnije od vašeg ponašanja i vaše humanosti koju praktikujete u svakodnevnom životu".
Pored mnogih aktivnosti, službenici i predavači škole bavili su se arhiviranjem i prikupljanjem dokumenata od važnosti za spoljnu trgovinu kraljevstva, ali i prikupljanjem manuskripta i svitaka vezanih za borilačke veštine. Postoji teorija da je prvi primerak knjige Bubishi 武備志 na Okinawa-u 沖縄 dospeo preko ove institucije. Ne moram naglašavati koliki je uticaj izvršila ova knjiga na razvoj Karate-a 空手.
![]() |
Današnji položaj Meirindo škole |
Veliki broj danas poznatih majstora Karate-a 空手 učio je u ovoj školi. Među njima je najpoznatiji Seisho Aragaki 世璋 新垣 (1840-1918), kasnije prevodilac na dvoru kralja Okinawa-e i jedan od karateka 空手家 koji je izveo čuvenu demonstraciju borilačkih veština ispred poslednjeg kineskog carskog izaslanika.
Nakon ukidanja nezavisnosti Meirindo 明倫堂 postaje prva javna škola na Okinawa-i 沖縄 , da bi tokom Bitke za Okinawa-u 沖縄 bila u potpunosti uništena zajedno sa hramom u kome se nalazila.
Danas narod Okinawa-e 沖縄 i vlasti Japana i Okinawa Prefekture ulažu velike napore u obnovi kulturne baštine ostrva. Obnova Shiseibyo 至聖廟 hrama započela je 1975. godine nedaleko od njegove originalne lokacije na ruševinama drugog hrama takođe razorenog tokom Bitke za Okinawa-u 沖縄. Originalno zdanje Meirindo 明倫堂 škole nije obnovljeno, već je izgrađena druga zgrada kojoj je dato ovo ime. Danas ona služi kao mesto za održavanje sastanaka "Konfučijanskog Udruženja Okinawa-e" (崇聖会 Soseikai), i sadrži arhivu od preko 10.000 knjiga i istorijskih dokumenata (od školskih knjiga do starih dokumenata o spoljnoj trgovini Ryukyu 琉球 kraljevstva).
![]() |
Meirindo danas |
Коментари
Постави коментар